Hrana kao izvor opstanka i zdravlja oduvijek je imala važnost. Dosezi današnje prehrambene industrije u ponudi sve većih količina hrane i maštovitom izboru ( o kvaliteti je potrebno posebno poglavlje ) pružaju naizgled jedno obilje u zapadnom svijetu, dok s druge strane 900 miliona ljudi pati od gladi! Ipak, raširenost nutritivne alergije, Helicobactera, neugodnih oboljenja kao Chronove bolest i ulceroznog kolitisa i kod vrlo mladih ljudi, gastritisa i karcinoma - primorava da se istražuju mogući uzroci u samoj prehrani - od pitanja količine i neumjernosti, promjene strukture prehrane i naravno ispravnosti i kvalitete namirnica u svakodnevnoj prehrani, koliko prehrana odgovara promjeni životne i dnevne aktivnosti, posebno mentalnoj opterećenosti i stresu...
Iskonski strah od gladi, hedonistički doživljaj hrane i neka vrsta socijalnog rituala, te današnji konzumerizam daju joj možda ipak preveliku važnost i značaj. Hrana je prebitna i sve vezano za – od važnosti za preživljavanje i zdravlje, te hedonističknih motiva, do sveprisutnih "potraga i opsesija" za zdravom hranom – govore tome u prilog.
Kako je čovjek i njegovo osnovno funkcioniranje još uvijek bitna nepoznanica, poznati su i dokazani su drugi mehanizmi obnavljanja našeg organizam. Prvo bez čega čovjek ne može je zrak, zatim voda i slijedi hrana. Postoje i utemeljene statitstike da osobe koje, posebo u djetinjstvu nisu živjele u izobilju, u pravilu dulje žive, jer su im manje potrošeni vitalni organi jetra, bubrezi, gušterača. Posebno je bitno u prevenciji dijabetesa već u djetinjstvu i mladenačkoj dobi uvesti navike zdrave ( ispravne, svježe i jednostavne, ne previše prerađene hrane), količinski umjerene i redovite prehrane. U svim iscjeliteljskim praksama i liječenjima predlaže se neka vrsta promjene prehrane i gladovanje zbog potrebne detoksikacije organizma, ali i da bi se potaknuli i oživjeli drugi mehanizmi u našem organizmu.
Naime, naš se organizam obnavlja i putem dobrog zraka, zatim je bitna voda koja je u biti čovjekov medij ( oko 80% našeg tijela i nije bitna samo zbog sadržaja već i zbog "inteligencije" vode u održavanju ravnoteže tijela, prijenosu supstancija i infomacija ... ). Osobe koje prakticiraju solarnu jogu najviše osjećaju izravne dobrobiti sunčeve svjetlosti jer kao i biljke čovjek ima sposobnost fotosinteze. Znači da uvjek nije nužno posegnuti najprije za hranom, nego osvijestiti i druge potrebe organizma. Ljudi često nisu svjesni vlastite potrebe za svježim zrakom i redovnim unosom tečnosti, i nastupe slabosti pripisuju osjećaju gladi i najprije požele jesti.
Želje za hranom i prekomjeran apetit
Ekstremosti u prehrani, prekomjerni ili nedostatni unos hrane, vjerojatno su najčešći u današnjem načinu prehrane. Smatra se da su eksperimenti s prekomjernom i / ili neredovitom prehranom tj. Izmjena stanja hipoglikemije i poslije hiperglikemije uzroci mnogih metaboličkih poremećaja i slabosti, posebno dijabetesa. Želje za samo određenom hranom u homeopatiji se promatraju kao naše individualnosti, koje upućuju na karakter naših emocija i raspoloženja , ali i na organe koji su povezani s tom hranom. Napr. ekstremnu želju za samo slanom hranom i apsolutna averzija za slatkom pokazuju posebno zatvorene osobe, više tužne i razočarane. Obično su sklone oboljenjima štitnjače, autoimunim bolestima, limfnog sustava, neurološkim oboljenjima i slabostima. Žudnja za slatkim upućuje na naglašenu aktivnost jetre, osjeća se nemir, manjak koncnetracije, neku vrstu raspršenosti, ali kod nekih osoba i ekstremnu pasivnost i tromost ( fizičku i mentalnu ). Jako aktivne i osobe s hedonističkim potrebama obično pokazuju ekstremosti u količinma i željama za svim mogućim okusima i hranu doživljavaju kao stimulans, iako im to u pravilu šteti. Također, želje za krutom ili mekanom hranom govore o našoj potrebi za žvakanjem i upotrebom zubi – osobe koje vole tvrđu hranu i vole gristi hranu obično imaju više ljutnje u sebi, obično djeca i ljudi blaže naravi žele mekanu hranu.
S obzirom na važnost utjehe koju hrana često daje, mnogi ljudi osjećaju naglašen apetit i ekstremnu žudnju za određenom hranom. Iza toga su obično blaži ili izraženiji poremećaji u funkcioniranju jetre i hormonskog sustava. Može se reći da se svi povremeno "podmićujemo" s hranom kada ne možemo riješiti određena raspoloženja i napetosti, teške i mučne emocije. U današnjoj kulturi življenja kao da se sve riješava nekakvim unosom - hrana, piće, razni stimulansi, prekomjerno uzimanje lijekova svake vrste ... kao način da čovjek popuni "vlastite praznine" druge vrste. Posebno ta vrsta "podmićivanja" može biti pogubna za djecu i mladež kao uzrok na razvoj i nastanak vrlo neugodnih oboljenja u sve ranijoj životnoj dobi. Čak se određena ponašanja kao hiperaktivnost i autizam povezuju s prevelikim unosom slatkiša.
Homeopatsko liječenje može pomoći u regulaciji ovih poremećaja i stabilizaciji metabolizma. U početku liječenja pacijent najčešće nije sam spreman prihvatiti promjene u prehrani upravo zbog poremećaja kojeg osjeća i zato je homeopatska terapija ta koja treba kroz nekoliko tjedana stabilizirati pojedini organ ili cijeli metabolizam. U liječenju ovih poremećaja učinkoviti su lijekovi za jetru lycopodium, nux vomica, natrium sulfuricum, chelidonium, staphysagria ... te niz drugih lachesis, sepia, sulfur, calcarea carbonica ...S vremenom pacijent osjeća olakšanje i smanjuju se njegove potrebe za određenim okusima i namirnicama i spreman je sam uvoditi promjene u prehrani.
Indiviualno liječenje ovih poremećaja je najzdraviji način jer dovodi do bitnih, dugotrajnih promjena u metabolizmu. Eksperimenti s dijetama obično imaju kratkotrajne učinke na kilažu, a uzrokuju velike štete u organizmu. Dobrovoljno gladovanje, posebno kod mlađih osoba i djece, koje se poslije pretvara u anokreksiju potrebno je ozbiljno liječiti. Naime, sve posljedice ne moraju biti ni trenutno vidljive, ali se poslije mogu odraziti u neurološkimj slabosti i bolestima, preranoj demeciji, slabosti mišića, hormonskom disbalansu i sl. ....
Slab i nedostatan apetit
Slabost apetita ili pokazivanje želje za samo uski broj namirnica uočava se već kod male djece, kasnije u mladenačkoj dobi, vrlo često kod mlađih žena nakon trudnoće.
Uzroci mogu biti organske prirode kao anemija, iscrpljensot, hormonski disbalans ili neka druga fizička slabost, posljedice sporog oporavka nakon teže bolesti ili operacija ...
Vrlo često nedostatak apetita povezan je s doživljenim emotivnim traumama i u razdobljima kada osoba trenutno proživljava teško emotivno razdoblje i razočarenje, strah ili neku drugu nelagodnu životnu situaciju. Kod vrlo male djece to može biti kao posljedica bolesti, traume ili straha kod majke u trudnoći i u mjesecima nakon poroda, rađanje mlađeg djeteta u obitelji kada se javlja prvo veće emotivno i fizičko odvajanje od majke, prerani polazak u jaslice i vrtić i sl.. U pubertetskoj i mladenačkoj dobi može biti povezan s burnim i brzim emotivnim sazrijevanjem, kada osoba još nema dovoljno iskustva napr. Kod prvog velikog zaljubljivanja, razdvajanja od obitelji i prijatelja, rastave roditelja, neuspjesi u školi, mladenački kompleksi i nedostatak samopouzdanja i sl., Posebno ako djeca i mladež u toj dobi nemaju povjerenje i otvorenost da se povjere nekoj bliskoj ili iskusnijoj osobi, i pokušavaju sami izaći iz tog stanja. Ako takva stanja duže potraju obično se pretvore u anoreksično stanje i ponašanje. Slabost i averzija na hranu uočava se i kod majki s malom djecom zbog fizičke opterećenosti, neredovitog i nedovoljnog spavanja, kao posljedica teškog poroda, hormonskog disbalansa i neke vrste postporođajne depresije.
Nedostatak apetita zato treba dublje razmotriti i obično su pored osnovnog lijeka koji pokriva emotivno mentalno stanje potrebni lijekovi za brži opravak i potporu ovisno o kakvom je deficitu riječ - tkivne soli kalcija, kalija, natrija ..., željezo, magnezij, cink ... S obzirom da je obično riječ i o posebnom emotivnom stanju i raspoloženju pomažu lijekovi kao ignacija, natrum muriaticum, pulsatilla, staphysagria, gelsemium, natrium sulfuricum...
povratak23. 07. 2013. 13:00:17