NEUROLOŠKA OBOLJENJA
HOMEOPATIJA U LIJEČENJU NEUROLOŠKIH SIMPTOMA
Za većinu neuroloških oboljenja postoje jasna medicinska objašnjenja o zahvaćenosti pojedinog nervnog tkiva i vrsti degenerativnog oštećenja. Kod multiple radi se o oštećenju mijelinske ovojnice, kod Parkinsa o smanjenom lučenju dopamina u bazalnim ganglijima ... Uzroci koji se navode u prethodnom članku ipak više govore samo o unutrašnjim ( druga oboljenja koja potiču razvoj ovih oboljenja ) i vanjskim faktorima koji
uzrokuju i podržavaju njihov razvoj.
Pravi mehanizmi njihove pojave su još nepoznati i većina ovih promjena opisuje se kao autoimuno oboljenje. Zbog toga, neurološke bolesti više o drugih zahtijevaju dublju homeopatsku analizu:
♦ jasnu sliku svih senzacija i simptoma; lokacija, vrsta, intenzitet, učestalost, ponavljanje, izmjenjivanje i premiještanje simptoma; da li je početna ili uznapredovala faza i način razvoja simptoma
♦ naglasak je na emotivno mentalnom doživljaju koji je prethodio pojavi simptoma, ali je najbitnije kako pacijent doživljava svoje trenutno stanje i kako se vidi u budućnosti; posebno jer je riječ o dijagnozama koje se u službenoj medicini opisuju kao neizlječivo do kraja / ili trajno neizlječivo / ili kao trajna i progresivna oštećenja;
Evidentan osjećaj straha i cjelokupno nelagodno trpljenje karakterizira ova stanja – bolovi, ukočenost, trnjenja, tremor ... ograničeno dnevno funkcioniranje i smanjena radna sposobnost; slabost, obično ne postoji pravilnost izmjene dobrih i loših faza – nepredvidivost; prateće bolesti i komplikacije; spoznaja o doživotnom liječenju ( službena medicina ) i njegovim nuspojavama i štetnosti;
Zbog složenosti cijele slike u homeopatskom liječenju se poseže za lijekovima koji imaju duboko djelovanje i "pokrivaju" najteže emocije. Ove osobe najčešće imaju povijest teških osobnih ili obiteljskih trauma. Slika autoimunosti ukazuje na jedno intenzivno dugotrajno ili naglo iscrpljivanje cijelog organizma i imuniteta. Jaka emotivna trauma dovodi osobu u stanje najdublje tuge i razočaranosti, gorčine, povrijeđenosti i gubitka dostojanstva, erupcije nesnosne srdžbe i bijesa ... konačno do gubitka emocije i praznine, opće slabosti, odustajanja i povlačenja.
Obično je kombinacija - razarajuće emotivne boli koja "urušava" stranu emocija zbog čega se osoba osjeća nevoljeno, ne očekuje i odbija ljubav i pažnju drugih, ali sama postaje emotivno "prazna i nesposobna voliti" i s druge strane zgaženo je dostojanstvo i osjeća se poniženo, osramoćeno, bezvrijedno i nesposobno. Osoba polagano nestaje u sebi i proživljava jednu vrstu "samoponištavanja" ( odatle valjda i autoimunost ) - kao način da se kroz "bijeg" u vrlo neugodno fizičko stanje, potisne, privremeno zaboravi i lakše podnese emotivni užas.
Većina pacijenata je svjesna te osnovne emocije s kojom su ušli u ova stanja. Koliko god neugodna kao da postoji neka ovisnost i fokusiranost na nju, osobu ili doživljaj. Na taj način daje joj se važnost godinama nakon proživljene traume i kada trenutno više ne postoji odnos ili okolnost zbog kojih se upravo ta emocija izrodila. Osobi kao da je nemoguće napraviti prečac prema njenoj trenutnoj stvarnosti.
Danas se zamjećuje učestalost svih neuroloških simptoma i slabosti u sve ranijoj životnoj dobi. Već školska djeca znaju patiti od teških migrena, imaju tikove, trzaje i trnjenja... proživljavaju opću slabost, muče se s nemirom i nesanicom. Primijećuje se to i kod djece koja su više plašljiva, nesigurna, nježna i osjetljiva; ali i koja nemaju probleme sa sampouzdanjem, pokazuju odlučnost, volju i izažavaju stavove; također, kod djece koja su po prirodi vesela, razigrana i teže nekoj vrsti euforičnosti.
Reklo bi se da suvremeni način života zahtijeva prilično mentalnog naprezanja kroz dugogodišnje školovanje i potrebu za nizom dodatnih aktivnosti i hobija, koji mogu s vremenom uzrokovati mentalnu potrošenost. Stalna zauzetost i složenost obiteljskog, profesionalnog i društvenog života ne ostavljaju dovoljno prostora za redovit i
potpuni mentalni i fizički opravak. Iskakanje iz dnevno / noćnog ciklusa ( posebno kod nekih zanimanja, ali i zbog obaveza i navika ) i poremećaj dnevne prehrane dugoročno dovode do disbalansa bitnih organa ( jetra i probavni trakt, bubrezi, konačno mijenjaju metaboličku sliku ).
Neke osobe kao da imaju urođenu osjetljivost i skolnost. U homeopatiji se prepoznaju konstitucije kod kojih je to naglašenije argentum, mercurius, natrum muriaticum, lachesis, causticum, staphysagria, nux vomica, alumina, gelsemium ... više u članku Konstitucija i neurološka osjetljivost.
Ovisno o cijeloj slici i složenosti stanja pristupa se liječenju. U nekim slučajevima to je konstitucijsko liječenje. Kod većine pacijenata zbog složenosti i brojnih simptoma se provodi jedno složeno slojevito liječenje da se ublaže ekstremna slabost ( stalan umor, ako je prisutna anemija ... ) i najajči simptomi ( obično pored osnovne bolesti naglašeni su i drugi prateći simptomi i osobi je preteško ) - i na kraju se prepisuje konstitucijski lijek. Posebno pacijenti koji ne podnose kortikosterodie i druge medicinske lijekove ili već imaju vidljive nuspojave i komplikacije od liječenja - oslonjaju se na homeopatsko liječenje i moraju imati podršku homeopata kod provremenih akutnih stanja i pogoršanja. Terapija se provodi uzimanjem lijekova, međusobno povjerenje, podrška i razgovor koji usmjerava daljnje prepisivanje, prilagodbe životnih navika i prehrane.
Prepoznato je učinkovito djelovanje lijekova natrum muriaticum, gelsemium, staphysagria, lachesis, nux vomica, cuprum, rhustox, magnezijevi lijekovi, conium, opium, zincum, plumbum, alumina ...
povratak11. 06. 2012. 13:43:51
