LIJEČENJE DJECE

AUTIZAM

Autizam se prepoznaje kao iraženije asocijalno i ritualno ponašanje, dijete ili odrasla osoba čini se kao izdvojena u svom svijetu, prostoru i vremenu.
Teško je protumačiti da izostanak komunikacije uzrokuju smanjene preceptivne sposobnosti, slabiji sluh ili vid.
Kada mu se obraćate, čini se kao da je gluho jer ne reagira na govor kada ga pozovete i na pojedine zvukove. Na niske zvukove može pak pretjerano reagirati i razlikovati takve zvukove već na udaljenosti.
Obično zamjećuje detalje i sitnice, ali kao da ih ne može povezati u cjelinu na očekivani način i u kontekstu. Napr. puzzle slaže na drugi način, prema obliku a ne prema slici u predlošku.
Dijete pokazuje općenito ritualne i krute obrasce u ponašanju, igranju, prehrani, odijevanju, ... drži se svoga, nefleksibilno je i teško ga je na bilo što drugo nagovoriti.
Izražava osjetljivost i ima burne reakcije i ispade kada ga prisiljavate na nešto novo, druge igračke, hranu, odjeću ... ili što mu ne odgovara. Igračke, predmete, odjeću, hranu koje ne voli može bacati i uništavati. Ili pak opsesivno skuplja, drži za sebe i provjerava stvari koje su mu bitne.
Nema osjećaj vremena i prostora, odugovlači i teško prihvaća bilo kakve obaveze i promjene.
Često se ne voli maziti ili samo s nekim osobama, ne voli da ga se dira, ali prihvaća čvrsti stisak i voli tvrde predmete i podloge.
Nije svjesno opasnih situacija i ne izražava uobičajeni strah od novih mjesta, nepozantih ljudi, opasnih životinja i sl.
Iako je osjetljivo trpi padove, udarce i samoranjavanje. Često grizu nokte ili trgaju sami sebi zanoktice ili dijelove kože ako imaju kraste ili osip.
Vole jesti nejestive i neprobavljive stvari ili dijelove biljke. Može trpati hranu ili zahtijeva određeni rapored na stolu i sl.
Ne želi se kupati ili prati kosu i oćenito može biti nemarno na higijenu, ali ne želi uprljati prste i reagira burno na mrljice i fleke na odjeći.
Spava premalo, stalno je nemirno i u pokretu i želi da je sve u pokretu. Spavanje može biti plitko i burno uz vrištanje i hodanje u snu. Ili nasuprot opisanom, izražava veliku potrebu za spavanjem, pasivno je, nazainteresirano i inertno.
Govor je veliki problem i komunikaciju često ostvaruje neverbalnim načinom pokazivanjem, gestama, mimikom ili ako su glasovi to može biti nejasan i neartikuliran govor uz krikove, gugutanje, ili samo njenu razumljive riječi, ili govori riječi koje ne odgovoaraju kontekstu.
Ne uklapa se i teško uspostavlja druženje s djecom iste dobi. Često mu više odgovara društvo odraslih i samo njemu prihvatljivih osoba. Često je bezosjećano i prema članovima obitelji, nepoznate ljude ne želi ili pak uspostavlja s njima neobično dobar odnos i prihvaćanje.
Općenito teško prihvaća nove osobe i stvari, nagovaranje, učenje i to pokazuje kao ignoriranje i nezaintersiranost, ili ima burne reakcije odbijanja, ljućenja, bacanja i trganja stvari i sl.


Genetska i neurološka slika autizma

S obzirom na broj djece provode se istraživanja o mogućim razvojnim, strukturnim promjenama mozga koje uzrokuju autistično ponašanje djece. Za sada nema adekvatnih objašnjenja, ipak neka istraživanja pokazala su određene netipičnosti u razvoju i aktivnosti pojedinih dijelova mozga i razini prokrvljenosti.
Nerazvijen ili potpuni izostanak govora povezuje je s mutacijama gena koji su zaduženi za sintezu 2 važna proteina TBR1 i FOXP2, koji se povezuju s govornom funkcijom mozga. Razvoj ljudskog mozga i njegovo funkcioniranje ovisi o mnogo različitih gena i o usklađenosti i interakciji raznih proteina, i pitanje je zašto se uopće javlja takva patogena mutacija.
Smatra se da nepravilnosti obuhvaćaju desni korteks, lijevi korteks i nepravilnu asimetriju u moždanim polutkama.
Nepravilnost u sintezi serotonina u prenatalnom i postnatalnom razvoju djeteta smatra se presudnim za nepravilnu asimetriju i funkcionalnu specijalizaciju neurona prema hemisferama.
Tako nepravilnosti lijevog korteksa su odgovorni za nerazvijeni govor, a desni za nespretnost..
Također, nedostatna i nepravilna prokrvljenost cijelog i pojedinih dijelova mozga smatra se jednim od uzroka.
U nekim istraživanjima prokrvljenost cijelog mozga je bila bitno snižena čak 60% i dodatno u desnom vanjskom sljepočnom i čeonom režnju od prosječne.
Prepoznavanje i razlikovanje lica je problem u autističnih osoba. Istraženo je da kod prepoznavanja lica je povišena aktivnost donje sljepočne vijuge, i niža aktivnost desne fusiformne vijuge.
Smatra se da su orbito čeoni korteks, gornja sljepočna vijuga i amigdala zadužani za socijalnost kod ljudi. Kod autističnih osoba pokazuje se kod vizuelnih, mentalnih zaključivanja aktivira se čeono – sljepočna regija umjesto amigdale, što potvrđuje amigdala teoriju autizma.
Ritualnost i jedna generalna nefleksibilnost i rezistencija na promjene su obilježja autističnog ponaašanja.
u istarživanjima se pokazuje kod testa reakcije na promjene, nove situacije smanjena aktivnost lijeve prednje cingularne vijuge, kao i obostrano sljepočno-tjemene regije i desne donje i srednje čeone regije, čime se tumači nedostatak spontane, automatske reakcije na promjene.

HOMEOPATSKI PRISTUP AUTIZMU

Homeopatija se strogo drži individualnog pristupa u analizi stanja svakog pojedinog pacijenta. Posebno kada je u pitanju ponašanje, posebno djece, razmotrit će sve moguće uzroke "neobičnosti" kod djece. Dakle, potrebna je jedna dublja naliza cjelokupnog stanja i povijesti djeteta, koja bi obuhvaćala sljedeće.

Konstitucijski pristup autizmu

Stereotipi koji su prethodno opisani i sve što se obično ubraja u autistično ponašanje, u homeopatiji se jasno preoznaje u pojedinim dječijim homeopatskim konstitucijama i emotivno mentalnim stanjima kao tuberculinum, starmonium, aurum, natmur, gelsemium... više o dječjim konstitucijama u nastavku teksta.

Konstitucijski neka od tih ponašanja su samo tipične razvoje faze i stadiji u razvoju djeteta, jer je uobičajeno da djeca i ljudi opećnito vrlo različito napreduju u govoru, motorici, različito se ophode s ljudima ili pokazuju potrebu za bliskošću i fizičkim dodirom s članovima obitelji i s drugim osobama. Zato se ponekad pod autizom može prepoznati konstitucijska specifičnost i obično će dijete u daljnjem razvoju nadoknaditi uočene zaostatke i neobičnosti trenutnog ponašanja.

"Autistična stanja i autistične konstitucije djece"

Tuberkulinska djeca, tuberkulinum konstitucija

Tuberkulinska djeca, posebna tuberkulinum dječija konstitucija pokazuje u ponašanju većinu autističnih obrazaca kao emotivnu hladnoću prema članovima obitelji, ekstremnu grubost prema pojedinim osobama ili posebnu privrženost drugim, mogu biti destruktivna i bezosjećajno uništavati predmete i igračke, vole se suprostavljati i vrlo su tvrdoglava, ne može ih se nagovoriti i ne žele surađivati, odugvlače i znaju biti vrlo lijena i nemarna, odbijaju bilo kakve obaveze i ne trpe autoritete, vole posebnu hranu obično vrlo izraženih okusa, jako slanu i jako slatku, ekstremno su žedna i znoje se, dosadno im je i stalno bi nešto mijenjali i bili u pokretu, dok su s druge strane tvrdoglava, neflekisibilna i rezistentna na promjene.
Fokusiranost i nemogućnost prebacivanja pažnje ili misli na nešto drugo, zaokupljenost, potreba za suprostavljanjem i naređivanjem, neurološki gledano pokazuje se pojačana aktivnost cingularne vijuge ( mjenjač u mozgu ) i smanjena aktivnost predčeonog korteksa – kao posljedice nedostatka dopamina i serotonina. Prepoznato je da djeca i unuci alkoholičara znaju pokazivati navedena ponašanja. Već u Bibliji se spominje "očevi jedu kiselo grožđe, djeci trnu zubi.

Aurum konstitucija i autizam

Aurum, zlatna konstitucija smatra se kao vrlo rijetka kod djece. Ipak, iskusniji homeopati koji u svojoj praksi imaju priliku susresti novije naraštaje djece i mladeži zapazit će da je sve više djece koja su izdvojeni individualci, nisu zaigrana, aktivna i pričljiva kao druga djeca iste dobi, odgovorna su i pokazuju interese za "ozbiljne stvari", oduševljava ih ozbiljna i religijska glazba, nekako teže nekim višim, mističnim i fanatičnim svjetovima, vole se družiti s ozbiljnim, odraslim ljudima, vrlo duboko proživljavaju odnose u obitelji i na sebe prebacuju "ozbiljnost" stanja jednog roditelja ili složenije obiteljske situacije. Kao da ne žele smetati, dok s druge strane u socijalizaciji s drugom djecom u vrtiću i školi ne uspiju ostvariti otvorene, spontane odnose i druženja, ne ponašaju se i ne izražavaju onu dječiju veselost, razigranost i naivnost. Također, u učenju i svladavanju gradiva pokazuju odsutnost i usporenost i u pravilu roditelji moraju s njima uporno i satima raditi u pisanju zadaća i učenju. To su obično tamnija djeca, uglavnom dječaci, velikih, dobrih, zapitnih očiju, usporena i fizički pasivna.

Pored ovako opisane zlatne, dječije konstitucije pojavljuje se sve više "markantne" djece, fizički vrlo dominantne, proporicionalne i savršene građe i ljepote. Na njima uočavate velike dominantne oči, i pogled koji je ozbiljan, prodoran, analitičan i na neki način nepopustljiv. Takvu djecu obično najave kao nekomunikativnu jer se ne žele družiti s njihovim bakama i obitelji, općenito ne razmjenjuju onu obiteljsku prisnost i zbliažavanje, uglavnom vrlo malo pričaju i imaju neki svoj vokabular, ali su vrlo dostojanstvena, ozbiljna i pametna. Obično su vrlo samostalna u hranjenju i odijevanju, i spretna u aktivnostima kojima su zaokupljena, u biti pokazuju jednu iznadprosječnu i po sadržaju drugu inteligenciju od djece iste dobi. I kao takve morate ih poštovati i cijenti.
Asocijalnost i emotivna hladnoća, nerazvijen govor ili jednostavno nedostatak potrebe za govorom, prešutno ignoriranje "pravila i nametnutih obrazaca" odraslih ljudi, neuklapanje i izolacija su problemi zbog čega ih roditelji dovedu na pregled.

Stramonium stanja i autizam

U homeopatskom liječenju Stramonium je prvi lijek za strah ( o strahu je napisano više u posebnom članku ... ). Obično takvo stanje uzrokuje preživljeno nasilje i strah od životne ugroze. Kod djece to može biti kompliciran i rizičan porod, odvajanje od majke ( inkubatori, medicinski zahvati u prvim danima i mjesecima života, često vađenje krvi i cijepljenje, zubarski zahvati ... ) , grubost i nemilosrdno ponašanje bilo s koje strane prema samom djetetu kao grubo vikanje, galama, bacanje premeta, razbijanje, fizičko i seksualno zlostavljanje djeteta, ostavljanje djeteta da bude samo ili kod nepoznatih ljudi ( čak i vrtić može biti trauma ), boravak u mraku, gledanje s nasiljem i filmova strave i užasa s agresivnim, opasnim, zločestim ljudima ili nestvarnim bićima, duhovima, vampirima, vješticama ... Ili prisustvovanje nasilju prema drugom čovjeku, bučne svađe i fizičko nasilje između roditelja, ponašanje alkoholiziranog roditelja ..., bolest i smrt voljenih osoba, prisustvovanje na sahranama i grobljima, ratne situacije i nasilje čak i na televiziji ...
Temperatura, infektivne bolesti i upale mozga kao kod meningitisa, herpes zostera ..., neurološka oštećenja i fizičke ozljde, padovi i udarci mogu također uzrokovati promjene ponašanja.

Zbog preživljenog straha, odrasla osoba i dijete mogu neposredno ili naknadno osjetiti u sebi dosta otpora, agresivnosti i mogu izražavati i pokazivati u svojoj komunikaciji i ponašanju izljeve srdžbe, ljutnje, bijesa i fizičkog nasilja koje je samo doživjelo ili gledalo kod drugih i nad drugim ljudima. To je za dijete vrlo trumatično i samo se ne može boriti sa strahom, povređenošću i agresivnošću koje u sebi osjeća.
Obično se boje životinja, posebno pasa, vode, mraka i dok spavaju proživljavaju noćne more, bude se i vrište, novih ljudi i situacija, jako su oprezna i sumnjičava. Zbog straha i nepovjerenja u ljude se žele izolirati od drugih ljudi i mogu razviti neke oblike "bijega i ritualnog" ponašanja kroz koje se zaštićuju i oslobađaju preživljene traume.
Obično sigurnost osjećaju samo u prisutnosti roditelja ili samo jednog roditelja, u fizičkoj i čvrstoj bliskosti kao držanjem za ruku ili pramen kose, ili je to neka draga igračka, vrh deke ili jastuka kojeg ne ispuštaju tijekom spavanja i sl..
Može se reći da je dijete upalo u jedno kruto emotivno-psihičko stanje iz kojeg više i ne želi izaći. Nedostatak komunikacije i nerazvijen, otežan govor i s druge strane ponavljanje mantre i samo njemu razumljivih riječi je jedna od karakteristika ovog stanja. Tjelesno je dosta u grču, i na dodir može reagirati nelagodom i potrebno je dosta pažnje i ljubavi da se pridobije povjerenje i pođe opuštati.

Djeca u Stramonium stanju su tijekom pregleda obično tiha, mirna, sramežljiva, nježna, pospana i odsutna. Ponekad je teško prepoznati dubinu stanja i da nasuprot prvom dojmu mogu izražavati veliku ljutnju, bijes i agresivnost. Osjetljivost, krhkost i neravnoteža nervnog sustava mogu dovesti do poremećaja pažnje, autizma, konvulzija, epilepsije i općenito neuravnoteženog ponašanja.

O još nekim konstitucijama uskoro ....


Analiza mogućih neuroloških, fizičkih i drugih organskih uzroka autizma i njihovo liječenje

U analizi cijelog stanja bitno je razmotriti okolnosti začeća, prenatalni razvoj i tijek trudnoće i postnatalni period, bolesti i dječje bolesti, cijepljenja, medicinske zahvate kao operacije, često vađenje krvi ... kao psihičko fizičku traumu i strah, anestezirana stanja koje je dijete preživjelo u prvim mjesecima i godinama.

Vrlo je bitno uvažiti uzroke fizičkog i neurološkog zdravlja na ovakva ponašanje djece.
Posebno ako je dijete imalo česte upale s visokom temperaturom u gornjem dišnom sustavu i patilo od jakih bolova ušiju i li neke druge fizičke boli, preživjelo fizičke traume, padove i udarce u glavu, razmotriti terapije koje je majka uzimala u prenatalnom razvoju, ako je porod bio složen i rizičan za dijete i majku, virusne i bakterijske infekcije i često cijepljenje ...
O cijepljenju i mogućim štetnim posljedicama opsežnog i učestalog cijepljenja, posebno neurorizične djece napisano je u drugim člancima ... vidi Homeopatija i cijepljenje djece i odraslih i Homeopatija i dječje bolesti
Dakle, potrebno je homeopatski liječiti ova fizička stanja ciljanim terapijama. Ako postoje dijagnosticirane upale, promjene i oštećenja mozga provesti homeopatsko, neurološko liječenje i uvesti dodatno tjelesne vježbe i masaže koje oživljavaju moždane funkcije i prilagoditi prehranu djeteta prema stanju.
Kod ovakve djece obično postoji slabije izražen ili čak veći poremećaj u prehrani kao ekstremna žudnja samo za slatkišima, tjesteninama, čokoladom ... konzumacija velike količine mlijeka i mliječnih proizvoda, veliki ili odsustvo apetita. Zatim izražena žeđ i znojenje. Djeci koja su već uzimala dulje vrijeme konvencionalne lijekove za epilepsiju ili zbog druge bolesti potrebno je uvesti terapiju za jetru i to obično pomogne u balansiranju apetita i regulaciji probave. Preporučljivo je napraviti i test na intoleranciju hrane i to kroz kraće vrijeme bitno dovede do promjene u ponašanju i komunikaciji.

Analiza odnosa u obitelji, mogući dublji generacijski i genetski uzroci autizma

Obiteljsko stanje, posebno emotivna proživljavanja, stresovi, opterećenost i zdravlje majke u trudnoći i nakon, dojenje i fizička bliskost koje je dijete doživjelo u prvim mjesecima života s oba roditelja ( ako je bilo dugo u inkubatoru, ili ostalo u bolnici u najranijoj dobi i sl ... ).
Dominacija jednog roditelja prema roditelju kojem je dijete privrženo, odnosi i komunikacija između roditelja je često obrazac za komunikaciju samog djeteta i između djece u istoj obitelji ...
Također, jedan od roditelja, često je to otac koji se ne snalazi u prihvaćanju i odgoju takvog djeteta. Primijetila sam kod takve djece jednu dominantnost majke koja je to prihvatila, zna raditi s djetetom i iz razloga što su takva djeca vrlo često iz rastavljenih obitelji. tj. žive samo s majkom. Moglo bi se reći da je uloga i "simbolika" oca vrlo nejasna ili je uopće nema. Naravno, ima i suprotnih situacija gdje je otac vrlo emotivno privržen i "efektivan" u odgoju i učenju takvog djeteta.

Djeca koja izražavaju jednu neobičnost u ponašanju, obično zbog toga nisu dobro primljena i "obožavana" kod njihovih baka i djedova i općenito ljudi kao da ih ne žele u svom društvu. Nesnalaženje odraslih osoba u druženju i komunikaciji s djecom je vrlo često bitan " negativan obrazac " da samo dijete nema potrebu i vrlo nespretno, na isti način, odgovara nedruželjubivošću, nepovezanim i oskudnim govorom. Odnos između odrasle osobe i djeteta u pravilu bi trebala poticati i kreirati odrasla osoba. Nažalost, to se ne prepoznaje i ne primjenjuje, i od djece se očekuje nešto što nisu u stanju dosegnuti u vlastitom ponašanju.

Analiza dublje povijesti obitelji počevši kod roditelja djeteta kao prethodna neuspješna začeća i trudnoće, pobačaji i umiranja novorođenčadi i male djece. Ili " neželjena i nepriznata " djeca roditelja i bližih članova obitelji iz drugih veza.
Usvojena djeca mogu, ali i ne moraju, se osjećati nevoljeno i imati složen doživljaj vlastitog identiteta.

Prepoznati "nekakav obiteljski obrazac" živućih članova i prethodnih generacija, također povijest zaraznih i nasljedne bolesti, alkoholizam ili sklonost nekom ekstremnom i rizičnom ponašanju kao kockanje, nasilje, promiskuitet ..., povijest umiranja i nasilne smrti u udesima, ubojstvima, ratovima ... nestanak i osobe koje nisu sahranjene, loši odnosi između članova obitelji kao dugotrajne obiteljske svađe, zamijeranja i nerazriješene ostavštvine ....



povratak19. 09. 2014.     11:41:58