Strah je vrlo složen čovjekov fenomen, jer je općeljudski i opet razvojno civilizacijski različit od vremena do vremena i društva; s druge strane, kao pojedinci osjećamo vlastite strahove; on je nešto intimno ljudski i reklo bi se da svatko ima pravo na svoj strah. Neki o tome otvoreno pričaju, drugi ga pak zatomljuju i prekrivaju. Može se reći da su korijeni i uzroci straha vrlo duboki, da kako udišemo zrak koji nas održava u životu, udišemo i naše strahove, kao nelagodu koja nas stalno podsjeća da nismo kontrolori vlastitog života.
Kako je čovjek spoznavao okoliš, prirodu i njene zakone, konačno i samog sebe oslobađao se straha od raznih nepoznanica - prirodnih događanja i fenomena, mitskih likova, zaraznih bolesti, neobjašnjivih vlastitih stanja i ponašanja i sl. Međutim, s vremenom i civilizacijski pojavljivali su se novi strahovi pred kojima je bio ponovo zatečen
Zatečenost čovjeka samim rađanjem, gdje i biološki roditelji ne znaju odgovore zašto smo tu i takvi; svako dijete je nepoznanica vlastitim roditeljima ( kod nas se kaže - dobili smo dijete ) i obratno; te dalje kroz život ne možemo odgonetnuti koja je bitska svrha naše pojave u svijetu i zašto konačno svi moramo umrijeti; ta trajna neizvjesnost kako ćemo održati naše biološko življenje i osnovnu egzistenciju – potreba da se dobro osjećamo i odgodimo neželjene događaje, bolest i smrt; i konačno pitanje smisla života i svih tih napora;
Homeopatija kao iskustvena metoda liječenja bazira se na indivudualnosti i priznaje različitost. Strah, sve naše reakcije i konačno oboljenja, su široka tema u homeopatiji i iskustveno je prepoznato vrlo učinkovito djelovanje lijekova Stramonium, Aconitum, Opium, Gelsemium, kalijevih soli i mnogih drugih lijekova.
Kada je riječ o strahu nismo isti i naš strah često ima svoje realne slike, simbole i situacije.
Naši osobni strahovi u svakodnevnom življenju mogu biti vrlo neugodni
♦ neke osobe se cijeli život boje vidjeti, biti u blizini ili dodirnuti neku životinju ( psa, pticu, zmiju, insekate, male ili velikih životinje ) - osjećaju ih prijeteće i agresivno
♦ strah od vode prepoznaje se od same nelagode doticaja, biti u vodi, čak ne obožavaju piti vodu – jer se naježe i proživljavaju strahovitu nelagodu
♦ nelagodan osjećaj vezan za nedostatak zraka vrlo je čest jer se danas živi u manjim i skučenim prostorima, s druge strane veći prostori su krcati drugim ljudima i javlja se strah od mase, vožnje u automobilu, busu, vlaku, avionu; često ima i svoju fizičku sliku otežanog gutanja ili osjećaja gušenja; potreba za paničnim bijegom;
♦ strah od metalnih i oštrih predmeta ( igala, noževa i sl. ) i dr.
Strah od prirodnih pojava, hrane, zagađivača
♦ strah od atmosferskih (oluje, grmljavina) i drugih prirodnih pojava (potresi, požari i sl),
♦ zaraznih bolesti
♦ danas ljudi izražavaju veliki strah od uzimanja hrane ( herbicidi, pesticidi, aditivi, način prerade i sl. ), lijekova i općenito od kemijskih zagađivača zraka, vode i sl.
Strah od ljudi - u komunikaciji, od ponižavanja, ljudskog nasilja, ratova – u tekstu niže je obrađeno
Egzistencijalni, od bolesti i smrti, smisao straha, prolaznost i besmisao života – objašnjeno u tekstu niže
Postoje tzv. iracionalni strahovi koji se ipak povezani sa poznatim situacijama. Iako se čini iracionalan, kada se dublje analizira gotovo svaki strah ima svoj početak – u nastavku su obično njegovi obrasci koji su pohranjeni u našoj memoriji i sve što podsjeća na početne okolnosti obnavlja početnu nelagodu. Tako i naš zaborav, posebno kada je riječ o strahu, često ima svoju izbavljujuću svrhu.
Čovjek je u stalnoj promjenljivosti i nije neobično da počnemo osjećati strah od već poznatih i čak uhodanih i ugodnih situacija napr. student položi bez problema 20-tak ispita i nakon toga svaki izlazak je traumatičan neosivno o učenju, znanju i profesoru. Ili osobe koje su se dobro snalazile u u komunikaciji i briljirale na druženjima i sastancima, postanu nesigurne i svaki sastanak im predstavlja veliki napor. Obično je uzrok mentalna slabost i umor, fizičko stanje ili osoba ima poteškoća u drugim segmentima ( u obitelji i vazama i sl. )
Panični strah i njegovo ponavljanje je jedno nelagodno i izvanredno stanje u čovjekovom cjelokupnom funkcioniranju i danas je prepoznat cijeli mehanizam u hormonsko – neurološkoj i općoj fizičkoj slici straha. U povećanom lučenju kortizola i smanjenoj opskrbi dijelova mozga za pamćenje ( hipokampus ), do pojačane metaboličke aktivnosti ( ubrzano disanje i lupanje srca, promjene tjelesne topline i osjećaja ekstremne hladnoće ili topline, znojenje ili tresavica i sl), povećana koncentraciji krvi u ekstremitetima ( napetost i ukočenost mišića, ukopanost i klecanje nogu, ili potreba za bijegom ) i izvlačenju energije iz unutarnjih organa što učestalo i dugotrajno posljedično dovodi do slabosti imuniteta i fizičkog oboljevanja. Tipiča slika kod osoba s PTSP-om.
povratak18. 09. 2012. 15:42:25