NOVOSTI

STRAH - Homeopatski pristup

U homeopatskom liječenju prepoznata su dobro takva složena stanja i liječe se vrlo učinkovitim terapijama i lijekovima:

♦ najvažnij su razgovor i povjerenje između pacijenta i terapeuta
♦ lijekovi prema prepoznatom stanju i manifestaciji straha
♦ lijekovi za potporu nervnom sustavu – obavezno ako je stanje dugotrajno i ozbiljno
♦ liječenje i fizičko obnavljanje ( često je prisutna fizička slabost, anemija, vitaminski i neki drugi deficit, dugotrajna fizička bolest )
♦ prilagodba prehrane
♦ konstitucijsko liječenje

U homeopatiji se kod osoba preispituje sve bitno vezano za strah;
ili se može postaviti pitanje – u kojim životnim okolnostima se osoba dobro i sigurno osjeća;
♦ pitanje koliko smo ovisni o drugim ljudima i njihovoj podršci
blizina, verbalna i druga podrška, fizička nježnost i bliskost, potreba da nas hvale i podržavaju;
ili smo individulaci ( djeca koja se znaju sama igrati ili ljudi koji mogu živjeti kao samci ) .
ili imamo podijeljenu potrebu biti sami i dio vremena s drugima;

♦ nekima je pitanje sigurnosti i pojam obitelji vezano za fizičko mjesto življenja i svako seljenje za njih je nalagodna trauma ( problem posebno kod djece ) i strahovi koji proizlaze od gubitka fizičkog doma, naselja, škole i poduzeća, posebno promjena države – zbog jezičnih i kulturoloških nepoznanica );
♦ drugima je pak najbitnije da ljudi koje vole, s kojima žive, odrastaju, druže se budu s njima nevezano za mjesto;

♦ neke osobe su jednostavo sigurne samo ako znaju da imaju sigurnu podlogu vezano za egzistenciju i siguran posao, žele živjeti u smirenoj atmosferi i sa staloženim i predvidivim ljudima, sigurni su samo u sebe ako imaju vrlo dobar odgoj, obrazovanje, dovoljno iskustva, ako su sve dobro ispitali i pripremili se i dr.
Svaki osjećaj neizvjesnosti stvara nelagodu, strah od nesnalaženja i neuspjeha;
Drugi su pak sigurniji u sebe i reklo bi se znaju "kreirati svoju površnost" jer vjeruju u sebe i svoje snalaženje i čak ih neizvjesnost inspirira i jednostavno imaju vlastito iskustvo dobrih rezultata i osjećaj – meni to ide;

♦ problemi u komunikaciji – nemamo svi istu spretnost u komunikaciji i posebno je to problem u današnjem življenju gdje se traži i čak nameće "agresivnost" s tog aspekta; osjećaj nesnalaženja i inferiornosti može biti urođen, da osoba osjeća strah od svega čega se mora prihvatiti u životu; smatra da su drugi bolji, sposobniji spretniji; ponekad je samo riječ o opreznijim osobama, koja su temeljitije i vode računa o detaljima, ali su u biti uporne i ne nisu povodljive; moguće je zbog zatvorenosti i sramežljivosti da imaju probleme u izražavanju svojih želja, stavova i da se zauzumu za sebe; zbog bahatosti drugih mogu se osjećati povrijeđeni i mogu dugo trpjeti dok se ne usprotive; prethodno mogu razviti i simptome – mentalnu nepatost i slabost; napetost, ukočenost ili grčeve u mišićima, glavobolje i bolove u trbuhu, otežano gutanje i disanje; osjetljivost na prehlade i alergije i sl..
osobni osjećaj vlastite vrijednosti;
pomodarstvo je da se masovno uzimaju stimulansi bilo koje vrste od lijekova za podizanje raspoloženja, alkohola i zabranjenih droga, neke hrane do prakticiranja aktivnosti ( ekstremna rekreacija, njega tijela, estetski zahvati i sl...);

da li se osoba sama osjeća sigurno i dostatno da riješava vlastite životne izazove i iskušenja; promjene i izazovi nekim ljudima čine čak život smislenijim i nemaju s tim problema ili osjeća veliku nesigurnost posebno kod novih situacija, gdje se traži snalaženje i prilagođavanje;

♦ naši vlastiti prioriteti za sigurnost i sreću i njihovo ostvarenje
♦ želim imati obitelj i kroz to vidim svoju emotivnu sigurnost i budućnost
♦ odgoj djece i posvećenost njihovom životu
♦ emotivni i ljubavni život – voljeti i osjećati se voljeno, zaštićeno i sigurnom u dobrim
♦ odnosima i podršci partnera; potreba živjeti u zajednici
♦ raditi posao koji volim i koji me ispunjava, u čemu vidim svoju budućnost i
♦ sigurnosti, ulaganje u obrazovanje
♦ ulaganje u vlastito zdravlje

♦ obra ili neuspješna vlastita iskustva – kao podloga za optimizam ili oprez i
♦ strah; vlastita statistika često pomaže, jer osobe mogu imate dobre i uspješne
♦ faze prije stanja anksioznosti, da se ponovo ohrabre

♦ koliko smo imali sreće sresti i upoznati dobronamjernih, optimističnih i
♦ hrabrih ljudi koji su nam bili ujedno uzori;
koliko smo sami zadovoljni ili prekritični prema postignutom u dosadašnjem životu – može stvarati količinu opreza i nesigurnosti

fizičke traume i ozljede, bolesti koje smo bolovali mogu utjecati da se prema životu odnosimo s više straha i obrnuto; posebno ozljede glave mogu utjecati
na pojavu strahova i depresije, agresivnosti

mentalna i fizička slabost - potrošenost usljed prevelikog rada, brige i odgovornosti, učenje i svih ostalih napora mogu dovesti do slabosti i nesigurnosti; također, dugotrajna bolesna stanja i bolovi mogu potpuno promijeniti mentalnu sliku osobe; dobro fizičko stanje često je podloga da se osoba i mentalno osjeća dobro i stabilno;

Osim mentalne konstitucije i osjetljivosti, uzroci naših strahova mogu biti i:

♦ nasljedni, odgojni, kulturološki – rekla bih biološki nasljedan strah; okolnosti u kojima su naši roditelji i najbliži preci živjeli; na našim prostorima bilo je ratova, pogibelji i obiteljskih tragedija čak i kroz niz generacija; elemenatrnih nepogoda i obiteljskih preseljavanja; povijest obiteljskog nasilja, nažalost sveprisutnog alkoholizma, zaraznih i degenerativnih bolesti – znakovi svih tih nemilnih i nasilnih doživljaja mogu se naći i ne moraju to biti izravni simptomi; primijetila sam kod odraslih osoba gdje je bilo alkoholizma i nasilja od strane roditelja iznimnu osjetljivost i sklonost čak opsesivnim strahovima - nažalost kao strah od nasilja prema dugima i sebi - iako sama osoba živi jedan uređen život; s tim u vezi su čak i određena fizička oboljenja osjetljivost, alergije, neurološke bolesti; smatram da bi se moglo napraviti temeljito istraživanje o utjecaju ovih faktora na mentalno stanje i zdravlje našeg društva;
sami roditelji u žaštitničkoj namjeri da upozore djecu na sve moguće opasnosti prenose strah riječima i ponašenjem na svoju djecu
strahovi koji su prisutni u određenom društvu vezano za trenutno stanje, i povijesno iskustvo uže i šire zajednice ne moraju biti direktno naši strahovi i opasnosti, ali zbog straha naših bližnjih možemo ih početi usvajati;
kulturološki odrastamo u svijetu "opasnosti" od prirode i njenih pojava, životinja, zaraznih bolesti, hrane, i nažalost u strahu čovjeka od čovjeka; "takvo neprijateljsko okruženje" moralo bi biti vrlo neugodno za življenje; prisutnost nasilja u medijima i stvarnom životu, i "veličanje sile" potiče kod ljudi potrebu za samospašavanjem ( često i kao vid obrambene agresije ) ili osjećaj inferiornosti, straha i odustajanja da se bilo što popravi; idealno je za posezanje za svakom vrstom stimulansa;

♦ stečeni – naša vlastita traumatična iskustva, osjećaj inferiornosti, nedostatak i neiskustvo povjerenja i vjere
-od začeća i posebno samo rađanje mogu biti situacije i začeci strahova koji mogu pratiti kroz djetinjstvo i veći period odrastanja i života; također, bolesti, nasilje i nesigurnost koju dijete ili čak samo roditelji dožive u najranijoj dobi kada dijete razumije i ima potrebu samo za zaštitom i nježnosti; iz te prve zajednice su začeci naše sigurnosti i nesigurnosti; da li smo ostavljani sami u strahu ili bili prisutni svađama i obračunima - postavlja temelje našeg odnosa prema sebi i drugom čovjeku; u toplom, smirenom i ljubavnom okruženju dijete usvaja obrasce sreće, sigurnosti i ljepote života kao emotivnu bajku i izvor iz kojeg crpi cijeli život;
dijete koje je voljeno i prihvaćeno kao djevojčica ili dječak i sa svim drugim osobinama očekuje i u odnosima s drugim ljudima ravnopravan odnos; da bi se osoba osjećala dostatno i sigurno u ovom svijetu potrebno isticati njene osobine i ujedno razvijati socijalnost prema drugim ljudima;

♦ egzistencijalni strahovi i pitanja smisla života

Religijski i kulturološki gledano, čovjek je izgubio svoju "savršenost" i sličnost sa Stvoriteljem ( izgon iz raja ), "predao se i zagrlio zemlju" sa svim njenim zakonima rađanja i umiranja, mukama, zadovoljstvima i prokletstvima; kroz sve to je naglasak bio na čovjekovoj nesavršenosti ( ili devijantnosti ) i nedostatnosti; za njegove nesavršene postupke redovito slijedi kazna za njega ili čak potomke ( očevi jedu kiselo grožđe, djecu trnu zubi i sl. ); u tom neizbježnom uzročno-posljedičnom užasu, po sjećanju i osjećaju svoje druge izvorne prirode ( Bog je čovjeku udahnuo bemsrtnu dušu; stvorio ga na svoju sliku i priliku; u dlan urezao, imenom ga je zazavao ) čovjek žudi za srećom, ljubavlju, skladom i ljepotom i opire se propadanju; sva začudna djela u umjetnosti, tehnici, arhitekturi i dr;, posebno napredak u ljudskim pravima i međusobnim odnosima; osiguranje mira, dobrih i stabilnih životnih uvjeta u državama i širim zajednicama i dr.;

Nažalost dok su napredniji dijelovi svijeta osjetili prednosti sveopćeg napretka, brojčano gledano veliki dio čovječanstva je poniženo glađu i ekstremno lošim životnim uvjetima. Svijet se, s druge strane, uništava besmislenim ratovima i s najubojitijim oružjima.
Civilizacijski je zapanjujuće je da nema svijest i mehanizama da se takvo zlo spriječi. Zapanjujuća je neosjetljivost i otupjelost bogatog svijeta kojem izobilje hrane i ostale blagodeti postaju prijetnje za bolest i umiranje, dok na drugoj strani djeca i ljudi umiru od gladi.

Nažalost, uvijek se naglašava zlo i nesreća, nelagode i strah što iz njih proizlaze; po toj inerciji, većina ljudi je zaokupljena raznim općeljudskim i svojim vlastitim strahom – konačno potrebom za samoobranom i žaštitom, nerijetko i silom!;
kao da ne mogu proniknuti do sreće koja je ipak moguća na zemlji; živeći na zemlji, čini se može se doći samo do vrata raja i nakratko osjetiti svjetlost vireći kroz usku rupicu ključaonice; strah i depresija su često udružena stanja;

Zapravo, sve dobro, kreativno i stvaralački što je čovjek stvorio je odraz tog dobra u njemu, nasuprot razaračkoj sili koja ga potiče na strah, loše emocije, misli i djela; sve vrste neprijateljstva, nasilja i destrukcije prema drugim ljudima, prirodi i onome što je mukom stvorio; nažalost, sve potiče iz najtežeg oblika destrukcije i "najteže čovjekove patologije" nedostatku ljubavi prema sebi i gubitak dostojanstva - autodestrukcije i samouništenje.

Nije začudno da nakon burnih stoljeća ubijanja i razaranja, prirodnih katastrofa i bolesti – čovjek ponovo žudi da se obnovi i vrati prema svojim izvorima. Sve duhovne škole nevezano iz kojih religijskih ili nereligijskih izvora potiču, konačno antropolška i neurološka istraživanaj našeg mozga – potvrđuju da je čovjek beskrajno "složen i dobro opremljen hardware i software". Problem je očito u nesvjesnosti i zaboravu – naime, zapadni neurolozi i istraživači spominju nisku 30% iskorištenost naših osjetilnih, perceptivnih, mentalnih i kreativnih funkcija, s druge strane vedski govore o 25% svjesnosti o sebi i prirodnim zakonima kroz niz zadnjih tisućljeća.
Može se reći da je čovjek danas sam sebi najveći civilizacijski izazov.


povratak26. 10. 2023.     16:06:59