Obično se za homeopatiju kaže da je prva originalna nano medicina i datira vec više od 250 godina s Hahnemannovim dokazima da razrijeđene i potencirane izvorne supstance imaju ljekovitost i uveo je tada bazični homeopatski princip "slično se sličnim liječi"
Tek u 20. stoljeću s pojavom kvantne fizike i njenom primjenom u praksi i medicini, pojavilo se nešto što je podsjećalo na homeopatiju, način dobivanja i djelovanje homeopatskih vibracionih lijekova. Spoznaje o vibracijama i frekvencijama i njihovim učincima na živu i neživu prirodu i čovjeka, te njihova primjena u praksi i liječenju, događale su se paralelno s molekularno-endokrinim tumačenjima čovjekovog zdravlja i liječenja, te s genetikom. Sve je moralo dobiti i svoj energetski zapis. Zato se do danas razvilo toliko vibracionih lijekova, posebno vibraciona fitoterapija, i terapija primjenom raznih instrumenata koji oponašaju energetsko djelovanje biljaka, minerala, metala i druge žive i nežive prirode.
Zašto je homeopatija više od vibracione terapije
Nastojanjem da objasni sliku svakog pojedinog lijeka, homeopatija pokušava dokučiti vrlo široko i detaljno izvanjsku pojavnost, fizičko-fiziološke simptome i uzroke ... i daleko više i više duboke emocionalno-psihološke traumatske otiske i stvarne uzroke kod same osobe, vrlo često i unatrag naslijeđene potresne doživljaje, strahove, ekstremna ponašanja, bolesti ... i "negativne" obiteljske arhetipove i genetiku s kojima je sve započelo ... i sve to povezuje u jednu konstitucijsku sliku samog pojedinca.
Zbog širine slike i detaljnosti, izbora potencija, homeopatija je vrlo praktična i pragmatična medicina u liječenju "vidljivih, prepoznatljivih i konkretnih" simptoma, poremećaja i bolesti ... može biti vrlo dobra akutna i kronična terapija. I po tome je posebnija od drugih kvantnih tehnika i liječenja.
Za ambicioznije osobe koje zaista imaju potrebu suočiti se sa svojim zdravstvenim i osobnim problemima, homeopatija je pristup koji traga i razotkriva dio po dio labirinta osobnih i naslijeđenih doživljaja, sjećanja, usvojenih strahova i ponašanja ...
Takvo iskustvo "rada na sebi" nikada nećemo doživjeti ako nas tretira i liječi neki uređaj ili instrument. Ne osporava se njihovo djelovanje i iznimna pomoć u liječenju, ali pomoću tih tehnika nikada nećete dokučiti dubinu doživljaja dubokog svjesnog, emocionalnog i duhovnog iscjeljanja ... pomirenja sa sobom i drugima. Posebno ako Vas kroz liječenje vodi homeopat koji prakticira još neke dublje duhovne, molitvene i meditativne tehnike i koji je na vlastitom putu ne uzmiče proći najdublja iskustva spoznaje o sebi, drugima, životu i prirodnim i "drugim" zakonima koji upravljaju ovim svijetom.
Kod osoba koje su sklone liječiti se pomoću uređaja i "žude" za energetskim "boosting", često ćete zapaziti upravo taj jedan neprirodan naboj, lagano volumenizirana tijela, zapeglana lica kao bez bora ... sve je to prihvatljivo u kontekstu modernih potreba osjećati se brzo i instant dobro, osjećati se i izgledati fit. Nažalost, u dubini se ne doživi samospoznaja i potrebna promjena koja bi sama po sebi održavala poboljšanje i tražila nove izazove i pomake u zdravlju i razvoju osobe. Zato bih svakom preporučila da budu iskreni sa sobom i svojim homeopatom, da budu neskromni i teže maksimalnom ... posebno u ovim općim vibraciono prijelaznim momentima jer su prilike za "otpuštanje prošlosti" i "otkrivanje novog čovjeka u sebi" iznimne ... posebno nasuprot "strahu i mizernoj unificiranosti" koja se želi nametnuti kao datost kroz strah i redukciju svega životno normalnog.
Esencija i inteligencija djelovanja svakog pojedinog homeopatskog lijeka mora se osjetiti i na fizičkoj i emocionalno-psihičkoj razini, i dublje u doživljaju vlastite osobe, trenutnog stanja i uzročnih doživljaja iz našeg života i već preboljelih bolesti. Za pacijente je uvijek jedno iznenađujuće iskustvo kako lijek djelovanjem prolazi kroz sve puteve i organe koje su prije bili u bolesti, moguće da nisu ni bili izliječeni do kraja i na pravi način i supresijom simptoma uzrokovali širenje na druge i nažalost funkcionalno i za imunitet važnije organe. Fascinantno je da se istovremeno proživljavaju sjećanja i emocije na taj period života, u naš život kao da se ponovo vrate i naše osobe s kojima smo dijelili našu tadašnju stvarnost. Upravo te zaostale senzacije, sjećanja, emocije i misli su ponovo prilika da im damo novu važnost i da nekako "zapeglamo" taj period života koji očito ostao negdje emocionalno, mentalno i duhovno neproživljen i nedovršen do kraja. Svi smo skloni zbog brzine i ritma životnih doživljaja preslagivati jedne preko drugih, brzo ulaziti u druge životne situacije i odnose i nemamo u tradicionalnom odgoju i navikama osjećaj da je potrebno s nekim iskusnijim i stručnijim, dobronamjernim i mudrijim ... popričati i podijeliti te doživljaje. Ima nešto i u našoj prirodi da se ljudi obično podsvjesno srame i bolesti i drugih ružnih životnih situacija rastava, bankrota, tragedija uzrokovanih višom silom. Pojedini se srame i zbog težih bolesti koje prolaze i proživljavaju, jer se nisu naučili kroz život žaliti i tražiti pomoć od drugih. Javlja se i osjećaj vlastite i krivnje drugih, osjećaj loše životne sreće i nesnalaženja.
Zatečenost i neizvjesnost koju svi prolazimo zbog opće situacije u svijetu koja je prikazuje u svjetlu covid epidemije ( u pozadini su dublji i drugi uzroci i namjere ), traži ipak od svakog pojedinca vlastito promišljanje i odgovore, jer je bitno dovedno u pitanje i zdravlje, egzistencija, socijalizacija i pravo na slobodu životnog stila i ponašanja. Takve životne prekretnice mogu upravo biti trenutak za dublje osobno preslagivanje i prilika da iz naših najdubljih i najesencijalnih izvora povučemo talente, urođene i kroz život stečene dobre, ispravne i snažne osobine i sposobnosti. Povratak u "dobar dio" vlastite prošlosti i neku vlastitu pozitivnu životnu statistiku ( svi imamo dobrih i blistavih trenutaka ), može biti djelotvornije od bilo kakvih usporedbi s drugima. Dakle, na neki način prisjetiti se svojih sposobnosti, inteligencija i iskustava ... vratiti se k sebi i svom biću, jer smo svi obdareni i "opremljeni" da preživimo ovaj život.
Umjesto unificiranosti, predložila bih osvijestiti sebe i vlastitu homeopatsku konstituciju. Poznato je da nitko ne može biti sretan u tuđoj koži, i zato rad na sebi koji ne poništava našu "izvornu prirodu" i samo joj pomaže da iznjedri ono najvrednije u nama vodi ka samoostvarenju i osjećaju ispunjenosti, smisla i zadovoljstva sa sobom i put je prema drugim osobama.
Homeopatija može biti od pomoći ne samo bolesnim i osobama s traumama, ona je prilika za svakog za "samoupoznavanje". Poznato je da je u homeopatiji sve bitno kod pacijenta ... od pojave, izgleda i govora tijela ( dobar homeopat već po fizičkoj konstituciji, skladu tijela, izraza u očima ... može prepoznati što se u osobi događa ) i naravno razgovor i obično će pacijent u razgovoru reći ono najbitnije o sebi, može to biti neki spontani uzputni izraz ili rečenica ... dakle, u homeopatiji je zastupljena jedna širina pristupa gdje je sve bitno, a opet se čeka taj prebitan iskonski detalj koji pacijent izgovori ili pokaže u izrazima lica, gestama i ponašanju. Dragocjenost te spoznaje tko sam i kako sam na fizičkoj, fiziološko - endokrinoj, emocinalnoj, psihičkoj, duševnoj razini posložen/a je dobra za prihvaćanje samog sebe kao jednu osobnu gotovo objektivnu datost, naučimo dosta o sebi i vlastitim sposobnostima i prednostima. To je jako bitno za sve generacije i vrlo poučno za roditelje male djece da bolje upoznaju dijete i ne rade greške u odgoju i traženjima nemogućeg od djeteta. Obično se i dijete jako dobro osjeća ako ga se razumije, prihvati onakvo kakvo jest i odgaja prema njegovim osobinama i sposobnostima.
Također, za mlađe osobe koje tek ulaze u svijet odraslih, partnerske odnose i zapošljavanje. Uvid u vlastite osobine, karakter i predispozicije za moguće bolesti pomoći će ima da već u toj dobi mudrije promišljaju život, vlastitu osobu, odnose prema drugima i pokušaju izbjeći prerane endokrine poremećaje i druge bolesti koje se već pojavljuju u ranijoj dobi. To će im ujedno olakšati da se ostvare i uspiju u životu.
Za srednjovječne i osobe u poznijoj dobi, "prisjećanje i povratak sebi" nakon životnih iskustava prepunih kompromisa, umora i zasićenja od svega, gdje naše biće pomalo "izblijedi, izgubi se i odluta od izvorne prirode" obično pomogne za obnavljanje životnih snaga i motiva, čovjek kao da ponovo zavoli sebe i počne razmišljati da je s njim ipak "sve u redu". Taj osjećaj "života u sebi" je prebitan u liječenju dubljih bolesnih stanja i dobar "unutrašnji vodič" u periodu dugog liječenja i opravka. Posebno za umorne, bezvoljne i depresivne osobe od velike pomoći može biti konstitucijski lijek jer oživljava skalu i vertikalu života.
Za neumorne duševne i duhovne tragaoce i željne dubljih iskustava, iscjeljenja i prosvijetljenja, homeopatija će biti dodatak da osjete na svim razinama bića cjelovitost preobrazbe ... gdje se susreću tijelo, emocija, psiha, duša i duh u nama jer su sva ta lica i slike dio naše cjeline, da se dotaknu "i vodič i put" gotovo do mističnih iskustava i gdje se poništavaju unutarnja podijeljenost i rascjep.
Zato je homeopatija uvijek dobar izbor za čovjeka u potrebi kod bolesti, umora, bezvoljnosti, besmisla ili za druge koji žele više spoznati o sebi, ostvariti se i biti u skladu sa sobom, drugima i životom.
povratak05. 09. 2021. 08:43:55