HOMEOPATIJA

Homeopatija je holistička, iskustvena metoda liječenja koja gleda na zdravlje i bolest kao cjelovito i povezano emotivno mentalno i fizičko fiziološko stanje osobe.
U nebrojenim promatranjima i dokazivanjima lijekova, kroz više od dva stoljeća, opisana su mnoga stanja i prepoznate uzročno-posljedične veze između naših emocija, misli, volje i stavova i fizičko fizioloških promjena cijelog organizma i pojedinih organa. Prepoznate su i različite osobne konstitucije i prema tome individualne posebnosti, afiniteti i manjkavosti, i kao bitno u liječenju podložnosti za razvoj određenih bolesti. Opisano je niz istančanih čulnih osjeta i senzacija, ali i najdubljih doživljaja sebe i vlastitog smisla, složenost osjećaja prema drugim ljudima... veliko bogatstvo najrazličitijih proživljavanja, deluzija, strahova ...

Homeopatsko liječenje se na osnovu spomenutog iskustva temelji na cjelovitoj, individualnoj i specifičnoj slici simptoma.
Cilj je svakog homeopatskog liječenja samospoznaja pacijenta o njegovoj vlastitoj prirodi, osobinama i samo njemu svojstvenom "životnom mehanizmu". Ta potraga za vlastitim smislom postiže se kroz emotivno mentalni i fizički oporavak i obnavljanje cijelog bića.
Svaki pacijent ima svoju primarnu nelagodu - bol, funkcionalni poremećaj ili simptom zbog koje se odlučuje homeopatski liječiti. Riječ je o vrlo različitim zdravstvenim problemima - od blažih i težih fizičkih bolesti do psihičko mentalnih slabosti i emotivnih proživljavanja i trauma. Samo liječenje nadilazi "lokalnost" simptoma jer ulazi u same uzroke bolesti i slabosti. Na taj način, pacijenti bi morali očekivati više od privremenog ublažavanja stanja. Cilj homeopatskog liječenja je oporavak cijelog organizma i povratak životne vitalnosti u smislu dobrog i stabilnog fizičkog i psihičkog zdravlja, i doživljaj životnog zadovoljstva, motivacije i optimizma.

Homeopatija je ipak konvencionalna metoda liječenja jer se terapije provode uzimanjem homeopatskih lijekova. Izvori su uglavnom iz biljnog ( ekstrakti iz lista, cvijeta, korijena, kore ), mineralnog ( metali i nemetali ) i životinjskog svijeta ( mlijeko, sekrecije, masnoće ili nešto drugo ljekovito od životinje ). Pripravljaju se u vidu globula, tableta, kapi, masti i krema, čak i injekcija. Lijekove proizvode za to registrirane tvornice i postupak registracije lijekova je vrlo zahtjevan i složen u većini država. Uglavnom je zabranjeno i njihovo reklamiranje. Neprestano se otkrivaju nova svojstva u praksi već poznatih, ali se istražuju i uvode novi lijekovi.

Djelovanje lijekova je potvđeno kod odraslih, djece, životinja i kroz dijagnostičke pretrage – što se protivi stavu o placebo efektu. Djeca, životinje i konačno pretrage – neovisno o spoznaji o uzetom lijeku pokazuju poboljšanje!
Način na koji lijekovi djeluju još se istražuje jer je u pitanju niz razrjeđenja i potencija. Napredak u bazičnim znanostima, fizici i kemiji, ali i staničnoj biologiji ipak potvrđuju energetsko vibracione učinke supstancija. Uostalom, kod svih živih bića od jednostavnih virusa i bakterija do čovjeka i njegovih stanica može se izmjeriti frekfencija. Dokazano je to još u kvantnoj fizici i danas se cijela moderna tehologija i posebno dijagnostika u medicini bazira na ultrazvuku i rezonancijama. Hrabriji stanični biolozi naglašavaju važnost stanične membrane u funkcioniranju stanice i otkrivaju se receptori za energetske i svjetlosne impulse. Posebno nova znanost o epigenetici ističe njenu ulogu u selektivnosti i propuštanju signala, čak ispred genetske datosti. Što znači da naše zdravlje ovisi o našoj fleksibilnosti i sposobnosti selekcije podražaja i informacija, kao naše adekvatne reakcije na podražaje iz stanične okoline. Na tom tragu bili bi i učinci homeopatskih lijekova. Posebno je impresivno djelovanje visokih potencija kod bolova i neuroloških aktivnih simptoma. Niska razrjeđenja, pak pokazuju izvrsne dijagnostičke rezultate u liječenju degenerativnih i funkcionalnih oštećenja pojedinih organa i sustava. Takva liječenja se provode u pravilu kroz dulje vrijeme.

Kao zasebna metoda, homeopatija se počela razvijati prije 250 godina pojavom njenog osnivača, njemačkog liječnika Samuela Hahnemanna. Kao liječnik je bio nazdovoljan učincima klasične alopatske medicine. Ujedno sklon traženju drugih rješenja započeo je pokuse na sebi i istraživao biljne ekstrakate ( napr. kinin ) i minerale, i njihove učinke u zdravom stanju kako bi prepoznao promjene koje izazivaju na fizičko fiziološkom i emotivno mentalnom nivou. Na osnovu toga je razvio princip slično se sličnim liječi ( lat. similia similibus curentur ). Naziv homeopatija izveden je iz grčkih riječi homoios ( znači sličan ) i pathos ( patiti ). Kod bolesti je prepisivao lijekove sukladno simptomima koje bi sam lijek izazivao u zdravom stanju. S vremenom je uvodio sve više lijekova i razvio metodu razrjeđivanja i potenciranja lijekova. Rođen je u Njemačkoj 1755. g., živio i radio kao liječnik u niz europskih gradova. Zadnji dio života je proveo u Parizu kao vrlo uspješan liječnik homeopat i umro 1843. g. u 88 godini života. U spomen na Hahnemanna i njegovo djelo osnovan je Hahnemann Istitut u Greifenbergu u Njemačkoj.

Homeopatija je danas uspješno zastupljena u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim državama, Indiji ... Veliki doprinos razvoju i razumijevanju homeopatije dali su Boenninghausen, Hering, Kent, Boericke, Clarke, Morrison, Vithoulkas, te niz vrlo uspješnih indijskih homeopata kao Sankaran i drugi. S vremenom se razvilo nekoliko škola i pristupa ( klasična, klinička i druge ). Napisano je niz knjiga o suštini homeopatije i specifičnostima lijekovima, poznate kao homeopatske materia medica, zatim niz repertorija - knjiga simptoma kao Synthesis i dr...

Zanimljivosti!
Homeopatiju kao prirodnu i djelotvornu medicinu otvoreno su podržali i pojedini nobelovci, ozbiljni znanstvenici, pisci i poznate osobe u prošlom i početkom ovog stoljeća.
E.A. von Behring, nobelovac koji 1901. g. dobio nagradu za pronalazak antitoksina za difteriju, je i sam bio poznati homeopat.
Nobelovac također, fizičar B.D. Josephson izjavio je 1997. g. da nema osnove pobijati homeoptiju jer je dokazano da razrjeđenje na mikroskopskoj razini pokazuje kristalnu strukturu kao izvorna tekućina.
Poznati virolog i nobelovac, supronalazač HIV virusa Luc Montagnier , koji je i sam u laboratorijima potencirao bakterije i viruse i snimio specifične nano strukture koje imaju i određene elektromagnetske efekte. To su bile bile niže potencije C5 i C6. Njegova je izjava da se zbog intlektualnog terora i zato što to neki ne razumiju, znanstvenici javno boje zastupati znanstvenu potvrdu homeopatskih razrjeđenja.
Ili izjava profesora Ervina Laszla 2004. g., dva puta nominiran za Nobelovu nagradu, da voda ima veliku sposobnost pohranivanja i čuvanja informacija, što potvrđuje da homeopatski lijekovi djeluju i nakon što signalna molekula više ne sadrži originalne fizičke supstancije u razređenju.
Homeopatijom su bili oduševljeni i zagovarali je Mahatma Gandhi i pjesnik Rabindranath Tagore, također novelovac.
Svima poznata humanitarka i također nobelovka, majka Terezija dodala je homeopatsko liječenje kao dio službe njezinih sestara misonarki. U Kalkuti 1950. g. otvorila je prvi karitativni homeopatski dispanzer i danas pod vodstvom njenih sestara su aktivna četri homeopastka dispanzera.

Homeopatsko savjetovalište
JADIZAJNSTUDIO \ ZOKIDIZAJN
© 2012. - 2016. Homeopatsko savjetovalište